Odbor: Šef Vrhovnog suda negodovao, Aleksić mu sasuo grijehe kolega oko CHF -a – i to nije ušlo u zapisnik!

Saborski zastupnik Snage Goran Aleksić na sjednici Odbora za pravosuđe rekao je sve što misli predsjedniku Vrhovnog suda Branku Hrvatinu, ali njegova rasprava nije ušla u zapisnik.

Aleksić je to opisao na fb-u.

Danas, na sjednici Odbora za pravosuđe na kojoj se raspravljalo o izvještaju o radu Vrhovnoga suda, unatoč negodovanju i protivljenju predsjednika Vrhovnoga suda, rekao sam mu sljedeće, možda ne baš 100% tako, ali tu negdje (nije mu bilo drago to slušati): Izvještaj je u pravilu kvantitativne naravi, a ja imam potrebu reći nešto i kvalitativnoj naravi u domeni koja mi je poznata, a radi se o poznatom kolektivnom sudskom procesu u tzv. slučaju Franak. Budući da se radi o procesu od iznimnoga društvenog značaja, moram o tome izreći nekoliko stavova.

Ukratko, smatram da su i Visoki trgovački sud i Vrhovni sud (dalje: Sudovi) kompromisno oprali ruke kada govorimo o valutnoj klauzuli CHF te su grubo prekršili obvezno-pravna načela kada se govori o dijelu presude vezanom za Sberbank d.d.

Valutna klauzula CHF

Sudovi su utvrdili da se za valutnu klauzulu CHF ugovorenu u preko 100 000 kredita neće ispitivati poštenost jer je ona jasna, uočljiva i razumljiva u ugovorima. Smatram da su Sudovi grubo pogriješili, i to zbog linije manjeg otpora i površnoga pravnog ocjenjivanja. Donijeli su takve pravorijeke da vuk bude sit i ovce na broju, a jedina na pravu utemeljena presuda jest presuda koju je donio sudac Radovan Dobronić.

Naime, ugovorena valutna klauzula CHF jest i jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer dužnici nisu upozoreni na posljedice koje za njih može imati ugovaranje valutne klauzule CHF koja nema nikakve veze s monetarnim sustavom Republike Hrvatske. U ugovorima je ta klauzula tretirana jednako kao i valutna klauzula EURO, a to jednostavno nije smjelo tako biti učinjeno. Banke su bile dužne upozoriti kod ugovaranja buduće dužnike na sve posljedice koje proizlaze iz konkretne valutne klauzule, a ja ću nabrojati samo neke činjenice na koje dužnici nisu upozoreni:

1. CHF je u odnosu na DM i EURO od 1973. pa do 2003. narastao ukupno 160%, a vidimo da je nakon toga narastao u sljedećih 13 godina do danas još za dodatnih 55%.

2. CHF je valuta u koju bježi kapital za vrijeme ekonomskih kriza.

3. CHF ne postoji u monetarnom sustavu RH osim iznimno, pa se banke štite od valutnoga rizika za kredit s valutnom klauzulom CHF u vanbilanci hedžiranjem, što ne vrijedi i za valutni rizik klijenta. Tim hedžiranjem banke majke zarađuju milijarde kuna na rastu tečaja, i sav taj novac bez ijedne kune poreza odlazi u inozemstvo.

4. CHF za razliku od EURA ni na koji način nije vezan za kunu, nego je slobodan na svjetskome i EU tržištu odnosno njegov tečaj je potpuno nekontroliran, drugim riječima CHF je izuzetno nestabilna valuta za razliku od kune i eura. ta nestabilnost znači i veliku opasnost od rasta tečaja.

5. Ugovaranjem valutne klauzule CHF dužnik ima dvostruki valutni rizik, jer riskira rast tečaja CHF u odnosu na EURO – što će utjecati i na tečaj CHF-a prema kuni te isto tako riskira rast tečaja CHF-a prema kuni.

Od svega navedenoga banke nisu kod ugovaranja navele baš ništa svojim klijentima, nego su tu valutu reklamirale kao stabilnu valutu, a ona je upravo vrlo nestabilna za razliku od kune koja se pokazala izuzetno stabilnom valutom.

Svojom revizijom i presudom Sudovi su prekršili i poznatu presudu ECJ-a C-26/13 u kojoj piše:

„Članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da, kada je riječ o ugovornoj odredbi kao što je ona u glavnom postupku, zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva obvezu ne samo da konkretna odredba potrošaču bude gramatički razumljiva nego i da ugovor razvidno izloži funkcioniranje konkretnog mehanizma konverzije u stranu valutu na koji se poziva dotična odredba kao i odnos između tog mehanizma i mehanizma propisanog drugim odredbama koje se tiču isplate kredita, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.“

Dakle, nije dovoljno da ugovorena valutna klauzula bude jasna i uočljiva, nego mora biti i razumljiva „tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.“
Smatram da su Sudovi grubo prekršili i hrvatsko i EU pravo odlučivši da je ugovorena odredba o valutnoj klauzuli CHF razumljiva i time su odlučili da se ne ocjenjuje njezina poštenost.

Promjenjiva kamatna stopa za Sberbank d.d.

Sudovi su odlučili suprotno prvostupanjskoj presudi da je ugovorena odredba o načinu promjene kamatne stope za Sberbank d.d. zakonita. Smatram da su Sudovi grubo prekršili temeljna obvezno-pravna načela i to prije svega zbog toga jer se nisu upustili u dublju analizu ugovorenih odredaba u ugovorima koje je ugovarala Sberbank d.d. (prijašnja Volksbank d.d.). Sberbank d.d. ugovarala je u stambenim kreditima promjenjivu kamatnu stopu na način da je kamatna stopa određena kao redovna sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora i promjenljiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu mrežu Kreditora.

Način ugovaranja kamatne stope Sberbank još je perfidniji i kriminalniji od načina ugovaranja dugih banaka, jer se pod prividom odredive ugovorne činidbe u skladu sa člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima krije apsolutno neodrediva ugovorna činidba, dakle činidba suprotna odnosnim odredbama ZOO-a.

Da bi ugovorna činidba bila odrediva ugovor mora sadržavati podatke za njezino određivanje, inače je neodrediva i time ništetna. Što je u stvari to ugovorila Sberbank:

1. Ugovorila je da se kamatna stopa mijenja na temelju promjene 3M CHF Libora – što je jedino u redu u ugovorenoj odredbi.
2. Ugovorila je da se uvećava za troškove pribavljanja sredstava – nije jasno odakle banka pribavlja sredstva, koja su to sredstva, na koji način se mijenja njihova veličina – radi se o perfidnoj ugovornoj odredbi kojom se fingira odredivost ugovorne činidbe. Dakle, radi se o neodredivom elementu kamatne stope.

3. Ugovorila je da se kamatna stopa uvećava za kreditnu maržu Kreditora. Radi se o promjenjivoj marži, drugim riječima, banka je u ugovor uglavila ugovornu odredbu o marži koja se mijenja na temelju nepoznatih uvjeta i na potpuno nepoznat način. To je isto kao da je ugovorila kao i ostale banke da se kamatna stopa mijenja odlukom banke. To je drugi neodredivi element u načinu promjene kamatne stope.

Zaključujem, odredba o načinu promjene kamatne stope koju je u ugovore uglavila Sberbank d.d. neodrediva je i time ništetna, jer sadrži samo jedan svima dostupan tržišni element i dva elementa koja su nepoznata, nigdje se ne objavljuju i ovise samo o volji vjerovnika. Takvu ugovornu odredbu Sudovi su proglasili zakonitom, i time su grubo prekršili temeljna obvezno-pravna načela, čime su izazvali i teške posljedice za dužnike koji odluče tužiti Sberbank d.d. zbog nezakonitih promjena kamatnih stopa, jer imaju otežavajuću okolnost da su Sudovi kamatnu stopu Sberbank d.d. proglasili zakonitom.

Sveukupno, linijom manjeg otpora i nedosljednom primjenom hrvatskoga prava Sudovi su uzrokovali i dodatne probleme cijelome društvu koje se i dalje mora baviti slučajem Franak s nesagledivim posljedicama.

Nažalost, moja rasprava nije ušla u zapisnik, jer je suprotna zakonu, dopušteno mi je da kažem to što imam, ali nije ušlo u zapisnik…

Na saborskoj raspravi o tome izvještaju sve ću ponoviti.

Facebook Komentari