Zaražena hrana: Što se može dogoditi odgovornima za trovanje salmonelom i smrt dječaka

Što se može dogoditi odgovornima za trovanje salmonelom? Obitelji preminulog dječaka najmanje 500.000 kuna odštete, a realna i zatvorska kazna.

To je teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi u kojemu je višestruka odgovornost, i kaznena i građanska, i onoga koji je zaražen proizvod pustio u promet i proizvođača. Kod smrtnih slučajeva od trovanja prilikom određivanja sankcije trebao bi biti određen zatvor s obzirom na opasnost za vrlo širok krug osoba, a u građanskim postupcima su vrlo visoke naknade štete – kazao je za Slobodnu Dalmaciju Vinko Ljubičić, odvjetnik iz Splita kada smo ga pitali za eventualne posljedice koje mogu snositi odgovorni za smrt petogodišnjeg Mirka Vidovića iz Bregane.

Za nesretnog dječaka kobno je bilo trovanje salmonelom kojemu je podlegao početkom listopada. Bakterija je nađena na jajima uzetima iz obiteljske kuće Vidović, a bila su kupljena u “Kauflandu”.

Radilo se o jajima koje je iz Poljske uvezla mesna industrija “Braće Pivac”. Testirana su i poljska jaja iz hladnjaka trgovačkog lanca i ona su pokazala zdravstvenu ispravnost. Nalaz obdukcije potvrdio je da je dijete umrlo od salmoneloze te je dostavljen na Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu koje je nadležno za pokretanje kaznenog postupka. Osim smrti dječaka, došlo je i do trovanja ostalih članova obitelji, obaju roditelja i još dvoje djece, što će također u postupcima koji će uslijediti biti istraženo. Pokretanje građanskog postupka za naknadu štete ide privatnom tužbom i ovisi o obitelji Vidović, kako za smrt dječaka Mirka, tako i za trovanje svih njih.

Odvjetnik Ljubičić pojasnio nam je na koji način ide lanac utvrđivanja odgovornosti kod ovako tragičnih slučajeva. U svojoj praksi imao je slučajeve zastupanja klijenata po privatnoj tužbi zbog trovanja neispravnim proizvodima, ali nikada s ovako kobnom posljedicom.

– Trovanje salmonelom je vrlo često razlog dugotrajna nespokojstva kod osobe koja je zatrovana. Bitno je što tijekom suđenja kažu sudski vještaci na posljedice za druge organe i dugotrajnost kontaminacije kod zatrovane osobe. Odgovornost je i na osobi koja je proizvela i koja je pustila u promet proizvod, tzv. solidarna odgovornost. Kod smrtnog slučaja isključivo treba utvrditi uzročno- -posljedičnu vezu između salmonele i smrtne posljedice. Također bi kod određivanja sankcije, u slučajevima smrti, trebao biti određen zatvor s obzirom na opasnost za vrlo širok krug osoba. Tu je količina kriminalne aktivnosti relativno velika jer može doći do širih razmjera zaraze. Ako su poduzete sve propisane mjere kod baratanja prehrambenim proizvodima prilikom proizvodnje i stavljanja u promet, onda se može govoriti o izostanku kaznene odgovornosti. Međutim, vrlo je teško govoriti da je u procesu proizvodnje i stavljanja u promet sve poštovano jer, da je zaista tako, izbjegla bi se posljedica – pojasnio nam je odvjetnik Ljubičić.

Upitali smo što se događa u slučajevima kada su u kaznenom postupku proizvođač, dobavljač ili prodavač oslobođeni krivnje.
– U slučajevima kada bi se zaista utvrdilo da nema kaznene odgovornosti, ipak nema izostanka i građanske odgovornosti po načelu objektivne odgovornosti. Kada govorimo o građanskoj odgovornosti, radi se o naknadi štete zbog smrti bliske osobe na koju ima pravo svaki član obitelji. U ovim teškim trenucima kada se dogodi najgore, malo tko razmišlja o odšteti. Ja vam mogu kazati kako se u sudskoj praksi dosuđuju odštete. Roditelji za smrt djeteta mogu dobiti po 250.000 kuna svaki, brat i sestra preko 100.000 kuna svaki, a pravo na naknadu imaju i djed i baka. Osim toga, tu su i materijalni troškovi pogreba te svi ostali troškovi nastali nakon tragedije. U opisanom slučaju su i svi troškovi liječenja i saniranja posljedica za zdravlje za ostale članove obitelji oboljele od salmoneloze. Bilo kakva naknada štete, nažalost, ne može nikada nadoknaditi gubitak najmilijih – rekao je naš sugovornik.

Iz Ministarstva poljoprivrede priopćili su kako i proizvođač i dobavljač i trgovac snose odgovornost za plasiranje zdravstveno neispravnih proizvoda. Pozvali su se na članak 188. Kaznenog zakona “Proizvodnja i stavljanja u promet proizvoda štetnih za ljudsko zdravlje”, kojim je propisana kazna do tri godine zatvora. Ako je navedeno kazneno djelo počinjeno iz nehaja, zapriječena kazna je do godine dana zatvora. Rukovanje proizvodom i provođenje svih potrebnih kontrola stvar je nadležnih inspekcijskih tijela. Inspekcija izlazi na teren i utvrđuje koji je proizvod bio konzumiran.

Ministarstvo poljoprivrede, naravno, ne provodi kazneni postupak, već Državno odvjetništvo. Ministarstvo Državnom odvjetništvu u slučaju sumnje u kaznenu odgovornost šalje prijavu DORH-u po inspekcijskom nadzoru i utvrđenim činjenicama. U većini slučajeva zaista se radi o članku 188. KZ-a, a daljnje procesuiranje je u domeni DORH-a. Razlika kod ovog slučaja je što je došlo do najteže posljedice za koju zakon propisuje znatno više sankcije.

Ako je štetnim proizvodom prouzročena teška tjelesna ozljeda ili je postojeća bolest pogoršana, krivac može dobiti od šest mjeseci do pet godina zatvora. Ako je došlo do osobito teške tjelesne ozljede ili prekida trudnoće, može se dobiti od jedne do osam godina zatvora. U slučaju najteže posljedice, kada je štetnim proizvodom prouzročena smrt jedne ili više osoba, zapriječena je kazna od tri do 12 godina zatvora. Kod smrtne posljedice, kada je kazneno djelo počinjeno iz nehaja, propisana kazna je od jedne do osam godina zatvora.

Kada se govori o namjernom počinjenju kaznenog djela, pri tome se ne misli da je netko imao namjeru usmrtiti konzumenta štetnim proizvodom, već da proizvođač ili onaj koji je stavio proizvod u promet nisu obavili sve što treba od provjera i inspekcijskih nadzora. Znači, namjera kod počinjenja ovog kaznenog djela je ako se znalo da proizvod nije prošao sve potrebne kontrole. U slučaju pokretanja kaznenog postupka proizvođač i dobavljač i trgovac proizvoda morat će dokazati da su poduzeli sve propisane radnje ako se žele osloboditi kaznene odgovornosti za namjerno počinjenje i izbjeći zatvor. Ako to dokažu, opet ih se može teretiti za kazneno djelo iz nehaja, što se odnosi na situacije kada se proizvodi nisu uredno skladištili i njima se nije rukovalo kako treba, olako držeći da će sve proći bez posljedica. Osim načina skladištenja i rukovanja, tu je i činjenica roka čuvanja i temperature čuvanja, nepravilno rukovanje te niz segmenata koji su doslovno rupa bez dna, a zbog kojih može doći do kontaminacije.

U svim slučajevima trovanja stav tužiteljstva je da mora postojati neka razina odgovornosti u lancu prodaje. Pitanje je samo radi li se o namjernim propustima obveznih pregleda ili nemarnom postupanju s osjetljivom robom.

Facebook Komentari