Matić: PTSP nije razlog za mirovinu, jedini lijek za njega je rad; u politici ću biti još malo

Gost Pressinga na N1 bio je Predrag Matić. Otkrio je detalje svog iskustva u logorima u kojima je bio zatočen, pričao o mandatu u Ministarstvu branitelja, o braniteljima i Vukovaru.

Od vukovarske tragedije prošlo je 25 godina. Stanovnike i dalje muči nezaposlenost, odlazak mladih i nedostatak perspektive. Vukovarci se žele odmaknuti od rata, od istih obećanja političara koji se, kažu, Vukovara sjete samo 18. studenog. Matić ove godine ide u Vukovaru 20. studenog, ne 18. Kaže da ima poseban razlog za to.

“Ove godine sam odlučio da ću otići 20., na prostor bivšeg skladišta Veleprometa, gdje su se dogodili veliki zločini nad civilima i braniteljima. Prethodnih godina sam bio vezan raznim protokolima i 18. bih se već vraćao jer bi bio organiziran prijevoz, nisam stigao tih dana ni roditelje pozdraviti, i ove godine sam odlučio doći 20. te odati počast svim ubijenim i maltretiranim braniteljima na Veleprometu.”

Kaže da svi nakon 18. obično zaborave Vukovar. “Svih ovih 25 godina trudim se živjeti normalnim, civilnim životom, ali kaže poslovica “Možeš i sebe lagati, a ne možeš kapilare.”

“Ja se ovih dana, kao i svake godine osjećam posebno, nešto treperi u meni, nekakav nemir se pojavi. Bio sam neki dan u Požegi na jednom predavanju učenicima i rekao sam im da mi dođe tih dana i da pobjegnem par dana u Kanadu, ali ja mogu pobjeći od svega, osim od sebe. Nakon tog tjedna život se opet vrati u normalu.”

Logor je još gori od samog rata, kaže Matić. “Znao sam reći u ratu je čovjek gospodar svoje sudbine koliko – toliko, ali u logoru si potpuno gol i tamo preživljavaju samo karakteri, drugarstvo, zajedništvo. Ne ovo o kojem priča predsjednica, nego pravo. Najgora je ta nemoć, bespomoćnost. Prvi dan su nam rekli da nemamo nikakva prava. Međunarodni crveni križ je došao i popisao nas, ja sam bio 442, ostao je taj broj u srcu i nikad ga neću zaboraviti.”

“Ako se nađu Vukovarci u društvu, ta je tema neizbježna, ali ljudima koji nisu bili u ratu, mi smo njima već dosadni. Pa i moj sin od 14 godina zna reći “Evo ga, ponovno počinje o ratu”, priznao je Matić.

“Od politike Tomislava Karamarka Hrvatska će se oporavljati nekoliko godina”

Matić je rekao da obilježavanje Dana sjećanja nikad nije bilo upitno, osim kada smo imali više kolona. “Od politike Tomislava Karamarka Hrvatska će se oporavljati nekoliko godina. Oni su uvijek ti koji mute vodu. Situacija se od dolaska Plenkovića malo relaksirala. Vidite i sami da su uhićenja u Orašju prošla relativno mirno. Da je SDP bio na vlasti, čitav autokamp bi bio pred Ministarstvom. Ali kad je HDZ na vlasti, sve može. Sutra će biti savršeno, čujem da će i vrijeme biti dobro.”

Kaže da je uvijek zagovarao to da vlast i oporba u Vukovar idu “ruku pod ruku”.

Za sve loše u odnosima vlasti i branitelja krivi HDZ. “Isključivo. Isključivo.”

Nakon rata dijagnosticiran mu je PTSP. “Ljudi su užasnuti time. PTSP nije bolest, to je stanje. Jedini lijek je rad”, naglasio je više puta.

“Nema toga penicilina za PTSP osim rada. Dokazujem to jer sam kao ministar snažno podržavao braniteljske zadruge. Gledajte, dečki iz istog rova su imali različite šatore – jedni su zadruga, a drugi su bili u Savskoj.” Opisao je da su ovi koji su radili bili dobro, a ovi u Savskoj ogorčeni i žalili se.

Kaže da je jasno da osobe s invaliditetom idu u mirovinu, ali da PTSP nije ‘izlika’ za mirovinu.

“Radi se o stanju. Kada sam imao i 80 posto invalidnosti počeo sam raditi i pokazalo se da sam bolje. Ali ovi se boje da ne izgube svoju invalidninu, pa kažu “Fred je jedini ozdravio.””

“Ne želim nikoga ponižavati, ali većina branitelja ima sedam tisuća kuna, a osam razreda, a ovi koji imaju više škole zarađuju tri. Naravno da će reći “Pa zašto bih išao raditi za tri, a mogu dobiti sedam.”

Nastojim si šakom izbiti svaku pomisao da bih se vratio tamo, kaže na pitanje padne li mu na pamet da se vrati živjeti u Vukovar. “Tamo je cijeli grad pod PTSP-om” rekao je. “Oni ne mogu sami iskoračiti iz ’91. godine. Imaju strašnu fobiju da će ako puste iz ruku tu ’91., da će njih netko zaboraviti. Ja ih uzaludno upozoravam da tako neće biti, ali oni ne daju mladima krila da počnu normalno živjeti”, smatra Matić o atmosferi u Vukovaru.

“Mislim da su i zgrade pod PTSP-om. Prosvjed nije bio zbog Bojanove izjave. Ja sam i ranije bio rekao da hrvatski branitelj koji je pobijedio u ratu, da je dobio sve od države, ima PTSP i ubija se. U Borovu selu ništa nisu dobili, Srbija ih je izdala, Hrvatska ih je prezrela. I interesantno – nitko se nije ubio.”

“27 tisuća ljudi vam je na temelju PTSP-a dobilo mirovine. Mnogi od njih, osim na televiziji, ništa od rata vidjeli.”

“Branitelji su me mrzili jer im nisam lagao kao HDZ. Rekao bih što mogu, a što ne mogu dobiti. HDZ bi im obećao i ono što ne mogu”

“Ja ništa loše nisam učinio braniteljima. Dapače, mogao bih dvije emisije nabrajati što sam dobro učinio. Godinu i pol dana me čuvala policija. Zašto? Zato što ih nisam znao slagati. HDZ im sve obeća, a ništa ne učini. Oni su zadovoljni samo obećanjima. A ja ne mogu protiv sebe. Ako me pita mogu li dobiti nešto, ja kažem – ako nema toga u Zakonu, ne možeš. A HDZ im slaže da mogu.”

“Ministar branitelja svake godine dobije 20 milijuna kuna za rad braniteljskih udruga. Svi moji prethodnici su to koristili za kupovanje mira. Međutim, kod mene nije vrijedilo to da “budu namireni”, i da sve bude mirno.” Kaže da je on inzistirao na tome da opravdaju postojanje udruga, da pišu programe i drže ih se.

Ako vam kažem da mi je Klemm x puta u razgovoru rekao “Fred, mi nemamo protiv tebe ništa.” A kad bih mu rekao “Reci glasno”, onda bi bilo “Uf, pa ne mogu.”

Štefanić je Matića pitao zašto se ponekad nalazio s osobama koje su mu zagorčavale život, slale prijetnje i sl. “Jer sam bolji od njih. Nikoga ne mrzim. Ja njima opraštam mržnju koju imaju prema meni. Ako je nose u sebi, ne želim da im se razvije karcinom. Kad mi je Glogoški rekao da će me tužiti jer sam objavio njegovu imovinu, rekao sam – pa ti si javna osoba. Samo izvoli. Uguglaj svoje ime i Ive Josipovića, pa vidi koga ima više. Pa se smirio. Ne znam je li na kraju tužio.”

“Klemm i družina mogu kuhati fiš, igrati belu, ali ne mogu igrati državnu politiku, jer nju rade ljudi koji ne idu s emocijama”, komentirao je među ostalim prijašnje prosvjede u zagrebačkoj Savskoj ulici.

Sastanak Zorana Milanovića s braniteljima prije izbora

“Nisam znao za sastanak. S ljudima treba razgovarati, a ti prosvjednici su imali svoje neljudske osobine. Načinio si je puno štete, moguće je da je izgubio izbore zbog toga.” Kazao je da je Milanović krivo shvaćen u svojim izjavama, da nikada ništa nije mislio loše protiv Srba u Hrvatskoj, niti u Srbiji, te da mu je bila čast raditi s njim, budući da mu je uvijek dao slobodne ruke da drži svoje ministarstvo.

“Da je netko na taj način životinjski napao Kotromanovića kao što su mene napali, ja bih stao uz njega. Ali, ljudi vole biti dobri sa svima, ne zamjerat se. Ja nisam takav. Nikada se ne bih odrekao Zorana Milanovića”, kaže Matić, kada se osvrnuo na ljude koji su ga nekad bili razočarali.

“Nisam pjevao ‘Juru i Bobana’, bio sam u društvu, da, pa u jednom trenu mi pijani branitelj stavlja i ustašku kapu na glavu, i naravno da je s osmijehom skidam odmah, naravno da sam se smijao, on je pijan”, opisao je Matić situacije iz prošlosti, kazavši da svatko ima neke trenutke koji bi ga mogli kompromitirati u budućnosti.

“Nisam pjevao, iako sam rekao da jesam, pa mi svi imamo povijest. Ni kao mali nisam mogao znati da ću biti ministar kad mi je tata govorio da pazim kako se ponašam, da ću jednom biti ministar.”

Nije mi žao ministarskog mandata, nisam nigdje pogriješio, kaže Matić odgovarajući na pitanja.  “Čista petica za mandat. Ja sam u stanju zaplakati za listom koji padne s grane. Znao bih da sam negdje pogriješio. Radio sam taj posao sa srcem.”

Kaže da će u politici biti još malo.

Upitan je koga vidi kao idućeg predsjednika ili predsjenicu SDP-a. “Nije me briga. To je osam mojih kolegica i kolega. Neću se opredjeljivati u prvom krugu iako imam svoje favorite. Nažalost, program im je vrlo sličan pa ne znam što će prevagnuti, nadam se da neće biti neke šalabahter demokracije.”

SDP mora imati nešto po čemu se snažno razlikuje od drugih, rekao je Matić. “Svi mi želimo isto, kao misice, mir u svijetu”, kaže i dodaje da moraju imati neke razlike.

“Plenković je i moj premijer, za razliku od predsjednice. To je osoba koja dolazi par puta u šator i radi veselicu s prosvjednicima koji nas teroriziraju, a ne želi doći do ministra i razgovarati s njim? Pa kako se ona ponaša prema meni, tako se i ja prema njoj”, stav je Matića prema Kolindi Grabar Kitarović.

“Žao mi je ako nekad prijeđem granicu dobrog ukusa i pristojnosti, ali ja nisam Ivo Josipović, meni je ‘što na umu – to na drumu’, komentirao je za kraj svoje izjave koje često puta, zbog “osebujnosti”, postanu hit u novinskim naslovima.

 

Facebook Komentari