Neće demografska politika spriječiti odlazak mladih iz Hrvatske, nego isključivo veća plaća

Danas će biti održana sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća, na kojoj će sudjelovati i predsjednik Vlade Andrej Plenković koji će predstaviti programske ciljeve Vlade. Središnja točka dnevnoga reda sjednice je prijedlog porezne reforme, koji će izložiti ministar financija Zdravko Marić. Gost Novog dana bio je Mladen Novosel, predsjednik SSSH-a.

Neugodan razgovor s Vladinim pregovaračkim timom bit će pitanje visine minimalne plaće. Kažete da bi ona trebala biti 3.800 kuna, budući da je sada na granici siromaštva? Imaju li u Vladinom pregovaračkom timu sluha za to?

Pitanje minimalne plaće je pitanje za minimalno 40.000 radnika u Hrvatskoj, koji primaju minimalnu plaću. Radnici koji primaju minimalnu plaću ne mogu preživjeti mjesec dana normalnog životnog standarda. To je pitanje koje sve tri strane, Vlada, poslodavci i sindikati, moraju usuglasiti kako bi se utvrdio iznos minimalne plaće. Stav Saveza Samostalnih Sindikata Hrvatske jest da iznos minimalne plaće bude na razini polovice prosječne plaće. Ono što je ključno je da svake godine, kad pokrenemo priču o povećanju, poslodavci su apriori protiv, a Vlada traži konsenzus između sindikata i poslodavaca i na njoj je da to presiječe, tako je to bilo prošlih godina.

Sindikati imaju jedinstven stav što im je dobro, a što ne bi trebalo ući u prijedlog porezne reforme. Koji je to?

Svaka sindikalna središnjica djeluje u interesu svojih članova. Mi nastojimo nalaziti konzenzus unutar svih središnjica. Ovo je sad područje gdje ima dobrih stvari, ali i onih koje nisu tako dobre. Pozitivno je da se povećava prag neoporezivog dijela plaće. Radnici s prosječnom plaćom gotovo da neće dobiti nikakvo povećanje, oni s plaćom od 3.500 do 4.200 kuna možda dobiju stotinjak kuna povećanja. Pozitivno je i da će dobiti nešto ljudi koji imaju djecu. Ipak, postavlja se pitanje je li socijalno pravedno da se oporezuje s 40 na 36 posto. Socijalno bi pravednije bilo povećati postotak na one s višom plaćom.

S tim se u vezu dovodi i pojačana potrošnja…

Povećana potrošnja bi bila daleko veća, kad bi radnici s prosječnom plaćom dobili više. Dobit će ih ljudi s visokim plaćama, a to neće utjecati ni na što.

Postavlja se i pitanje koliko će život poskupjeti, koliko će iznositi potrošačka košarica. Postoji li tu strah?

Mi smo pokušavali tijekom ovog ljeta, odnosno tijekom cijele godine, razgovarati. Iako su poslodavci bili uključeni u ranu fazu izrade porezne reforme, i sindikati su to tražili. Tijekom šestog mjeseca smo dobili pisano rješenje, ali nismo bili pozivani na sastanke. Dobili smo paket zakona koji idu u ovu reformu, a gotovo je nemoguće da se 15 zakona u kratkom roku uspije pročitati i ocijeniti. Ono što je nepoznanica jest koliko će povratni efekti od strane lokalne samouprave utjecati na nekakav životni standard ili dobit građana, a da istovremeno ne poskupi neka druga usluga lokalne samouprave. Iako Marić govori da se to neće događati, svaka lokalna samouprava ima pravo i ingerenciju odlučiti hoće li povećati svoje prireze ili neku drugu cijenu lokalne samouprave.

Neki su načelnici zabrinuti za opstojnost općina.

Govori se o smanjivanju rashoda za plaće. Postavlja se i pitanje ima li netko doista potrebu i fali li im sredstava, a cijene se podižu. Kad se podignula stopa PDV-a, podignule su se i cijene, a kad se PDV spusti, cijene ostaju iste. Problem je i povećanje poreza u turizmu.

Vruć kamen Vlade bit će razgovor sa zaposlenima u državnom i javnom sektoru, prema proračunu za iduću godinu. Nazire li se rješenje?

Pokušaja je bilo unatrag godinu dana, gospodin Petrov je prestavljao tim Vlade Republike Hrvatske. Osim deklarativnih stavova, da se prava moraju poštivati, nije bilo nikakvih pomaka. Sad su stečeni svi uvjeti da radnici zaposleni u državnom sektoru mogu putem suda rješavati svoja prava.

Kakva bi to poruka bila?

To je negativna poruka Vlade u svojstvu poštivanja pravne države. Obveze se moraju izvršavati. Ako ulaskom u Europsku uniju preuzimate određene obveze, njih se mora izvršiti. Sad je došlo neko razdoblje kad se može govoriti o većim plaćama, a Vlada mora biti odgovoran poslodavac i to izvršiti.

Bilo je primjedbi da se ide na ruku poslodavcima.

Ako pričamo o poslodavcima u turizmu, tu je PDV povećan, pa je nezadovoljstvo bilo za očekivati. Svaki poslodavac ima za cilj stvarati dobit, i to je legitimno. Istovremeno, to stvaranje dobiti zbog društvene pravednosti mora podrazumijevati i povećanje plaća. Plaće u Hrvatskoj su izrazito niske. Neće se demografskom politikom spriječiti odlazak mladih iz Hrvatske, nego isključivo povećanjem plaće.

Bilo je problema s provođenjem socijalnog partnerstva. Kakav bi dijalog s Vladom trebao biti? Zatražili ste i razgovor s premijerom. Koliko je važno da se predsjednik Vlade pojavljuje na sjednicama sa sindikatima? Čemu se nadate?

Zasad je cilj kvalitetnog tripartitnog socijalnog dijaloga samo u povojima. Imamo ga u Zakonu o radu iz 1995. godine, a postoji i niz dobrih praksi u razvijenim zemljama, poput Njemačke ili Norveške, gdje je dokazano da je, kroz kvalitetan i transparentan tripartitni socijalni dijalog, moguć daleko bolji životni standard građana, produktivnost, efekt ekonomske razvijenosti. Dosad se samo zakopavamo u svoje utvrde, poslodavci u svoje, vlada u svoje i sindikati u svoje, i nema istinske međusobne suradnje i dijaloga koji može stvoriti bolju vrijednost. Sindikati se apsolutno za to zalažu. Nadamo se da će dolazak Plenkovića na sjednicu GSV-a doista poslati poruku i ostalim ministarstvima da upravo u dijalogu možemo imati Hrvatsku zadovoljnih ljudi.

Facebook Komentari