Miriam Kervatin: Bajka o hrvatskom plemenu Blokiranih (bez happy enda)

Vlada R Hrvatske se, i time neću reći ništa novo, nađe u neugodnom položaju kad ih pitaju za pleme Blokiranih,a nekad uostalom i ministri financija ili pravosuđa.

Situacija nije nimalo jednostavna: vjerodostojnog izvještaja o tom novom hrvatskom plemenu, poput informacije kako su nastali i što ih održava u životu nema nigdje (premda bi, pošteno govoreći, bilo teško objasniti i zašto bi ga igdje trebalo biti).

Hrvatsko pleme Blokiranih nigdje se ne skriva, oni su tu među nama, brojni, tihi,očajni, a o njima se daju sasvim pogrešni podatci. Statistika je uostalom, oduvijek jako voljela lagati. Čuje se o Blokiranima raznih priča. Naslušali smo se svi toga.

Poput urbanih legendi u kojima je svaki Rom bogataš, svaki prekopač kontejnera ima doma madrac nafilan parama, a blokirani su ljudi prepuni para koji –gle- iz obijesti odlučiše jedan dan postat blokirani pa se osiliše i prestali plaćat’ račune i kredite –čisto onako iz inata – da rasrde blagu, brižni i samilosnu vlast.

O Blokiranima najviše pričaju oni koji nisu Blokirani.

Pričinjava im se tako da su to sve kriminalci, prevaranti, bogataši, neradnici, lijenčine, otpad hrvatskog društva, da svi kradu i lažu, da ne plaćaju račune, da su namjerno uništili svoje male dućane, svoje obrte i poljoprivredna imanja, da se namjerno razboljevaju od svakojakih „spihičkih“ , a sve da bi uništili HZZO, da izgladnjuju djecu vlastitu i da nemaju djeci za školske knjige i marendu, da namjerno ne plaćaju HEP-u, da mrze Hanžekovićevu pretplatu pa cijepaju TV potvrde na sitne komadiće i sipaju ih uz vjetar neka ih raznese na sve 4 strane svijeta, da se plaše poštara i žuto crvenih PTT pozivnica…svašta o njima pričaju

A Blokirani k’o blokirani, blokirali se pa ni makac. Pa su ih stoga odlučili disciplinirati, nabiti na stup srama.

Razmišljali su i o prigodnom nabijanju na križ no Rimsko je carstvo davno prošlo i ne bi bilo zgodno ta što bi svijet kazao.

Umjesto križa oduzeli nam dostojanstvo, radno mjesto, dućančić mali obiteljski,pa stvari im popisuju za poreze razne , pa stanove, njive, grobnice, nasljedstva…

Kaže se da će za njih otvorit logor neki, gdje da ih smjeste kad plastičnih boca ne bude više po kontejnerima, a ljudi iz plemena Blokiranih budu hodali ulicama poput zombija, bez adrese, bez doma, bez posla i bez osobne karte.

Svašta se priča o Blokiranima…..

Što Blokirani kažu o sebi

Ivan mi je ime, 60. mi je, star sam ali mi svejedno imaju obraza reći da sam Blokiran i lud jer hodam po sudovima i gledam sucu objasnit da mi Vodoprivreda i VIP i HTV blokirali mirovinu za usluge koje nisam koristio.

U mom slučaju, ako ih dobro razumijem, ludilo je dobno zasnovano: lud sam jer se, baš tako kako se ponašam, ponašam sa pedestdevet; da mi je tridesetdevet, ovakav kakav jesam, ne bih bio lud. Idem na sud i slušam suce koji kažu :“ A stošeć , ti jesi u pravo kad kažeš da na vodomjeru piše da nisi potrošio vodu jer te vode nije nikad ni bilo kod tebe u polju ali nije na meni da sudim po redu nego po zakonu! A zakon kaže da te moram blokirat!“

Zovem se Pero, 50. mi ide.I ja sam Blokiran. Teško živim sa tisućusedmasto mirovine, radio sam u HŽ i dobio otkaz. Bio sam Dragovoljac.Evo živim u blokadi već ima pet godinica, zaboravio sam već na datum. Eno mi u sobi na krevetu 4 najlona puna kuverti neotvorenih. Sve blokade.
Nemam, šta da radim! Nemam.

Bilo kako bilo, sada pijem pivo i čekam poštara. Ljut sam na njega, ne toliko što kao i obično debelo kasni u kavanu, nego mnogo više zato što kasni s poštom. Ako smo se dogovorili da će mi odmah doć , onda bi morao biti puno ozbiljniji. drugi put neću s njim piti pivo. Znam da je bolestan, da je sam – i njemu umrla gospođa, baš zimus –od stresa kažu doktori- najprije dobila otkaz, kupili tajkuni tvornicu i proglasili stečaj.Svi dobili otkaz, on prodo tvornicu i dobijo mijune.

Kumu Dragicu nije zadesila plaća ima godinu dana, došla ovrha na ovrhu, blokade, ošla nam sve i njiva na bubanj, sve su popisali samo su Kerušu na lancu pustili bez ovrhe. I što će Dragica, Bog joj dušu prosti, nije više izdržala čekati kad će nas iz djedovine izbacit na ulicu , došo joj rak na pluća prekonoć i odnjelo je u mjeseci. Bog da joj dušu prosti, valjda je našla mir gori.

Ja teško živim s tisućusedamsto i evo čekam da mi poštar donese pismo, rješenje od suda. Izbacit će me iz kuće. Ja nemam di.
I ne znam što ću. Kažu da je sve po zakonu!

Glancam lovačku pušku i držim je u krilu ko dijete. Tepam joj, odnijet će ili mene samog il’ u društvu. Ne znam. Čekam poštara i pijem pivo.

“eto ode i moj traktor s istog gospodarstva nešto je uplaćeno nešto su se naplatili prodajom ma sve u svemu dužan sam im 2 puta više nego li je sam kredit i iznosio ..ma ja ne plačem više ja se luđački smijem …haha za sada ah ko zna Bože moj nek stanu u red i čekaju ili nek me zatvore da mi bar riješe egzistenciju hranu i lijekove “

Blokirani smo godinama.
Usprkos svemu, mjesečno smo odvajali za kredit, manje jer nismo imali ali plaćali smo..Molili banku za reprogram.

I dobili rješenje da platimo sve odjednom
A kako?
NEMAMO!
Mili Bože …..pomozi “

“Odlučila sam ispričati svoju priču, koja se, vjerujem ne razlikuje previše od drugih i da je to priča već puno puta ispričana.
I ja sam osjetila “blokadu”. Radim, plaća nije redovita,imam kredit. Ništa strašno, reklo bi se. Suprug mi je već mjesecima nezaposlen, ne prima nikakvu naknadu sa Biroa. Imamo prekrasnu 20.mjesečnu curicu.

Došao je i taj dan kad su me iz banke nazvali i rekli da mi je račun blokiran zbog Ovrhe. Bez ikakvih prethodnih obavijesti, opomena…
Mjesečno sam mogla trošiti 1500,00 kn. Tim istim iznosom sredstava moram prehraniti dijete, pelene, dječje masti i da ne nabrajam što sve za jedno dijete treba u toku mjeseca. A gdje su režije i ostale stvari potrebne za život?

Suprug i ja gladujemo, ne plaćamo račune, jer nemamo od kud.
Dostojanstvo nam je ispod svih granica.

Znate li kako je jutrom se buditi s mišlju hoću li danas moći osigurati sve što djetetu treba? I pokušati zaspati s tim brigama?
Strašno je to.
Odričeš se prvo onoga što misliš da ti ne treba ( samozavaravanje da nije potrebno ). A onda se spustiš toliko nisko da i one potrebne svakodnevne potreba ( toaletni papir ) jednostavno nestanu.

A moraš djetetu kupiti voće za taj dan? Što izabrati, voće za dijete ili toaletni papir? Nikada mi nije palo na pamet da ću biti u takvoj situaciji.

Idem na posao pješke 45 minuta jer nemam za benzin a niti za autobusnu kartu.

Najžalosnija je činjenica da nas je Centar za socijalnu skrb odbio sa obrazloženjem da nemamo uvjeta niti za jednokratnu pomoć

Čemu onda riječ “socijala” u nazivu Centra ?! Nek’ ga izbrišu.

Ova me država podsjeća na Grupu TNt iz stripa Alan Ford, gdje kradu siromašnima kako bi bogati imali još više.
Jadno, tužno i žalosno. ”

” eto danas mi doslo sa suda da ce mi u roku 8 dana staviti kucu na drazbu ili prodaju i to za 50,000 kuna i neka im se javim kako bih se izjasnio dali sam zadovoljan ili ne,kuca vrijedi sa zemljom 24,000€,neznam sto cu sa djecom kad nas istjeraju van,a ako me istjeraju kad djeca budu na sigurnom zapalicu je izgorice kao kutija sibica,ne bojim se nikog i svejedno mi je sto ce biti s menom,objavi ovo na zidu i stavi moje ime nek citaju ljudi mene nije sramota,kad ih xxxxxxxxx kao u doba rata jednog po jednog ima da skvice kao stakori i mole za milost,
xxxxxx iz cazme,sory na smetnji pozdrav ”

“imam racun poseban zasticen koji je otvorila fina vec tri godine,kazete nesmiju uzeti vise od 1/3 a moja mirovina invalidska nakon 20 godina sluzbe u MORH iznosi 1700 kuna i kad mi ovrhom uzmu 1400 meni ostaje samo 300 pa sad stvarno neznam ko koga tu jebe al ocito “pravna” drzava u ovom slucaju jebe mene i to na suho,po kojoj to logici i pravilu mi vec 3 jebene godine uzimaju vise od 2/3 mirovine i kako da prehranim djecu od tog
ajd nek mi sad netko objasni

“Da mi sin zna pisati napisao bi vam slicno pismo.
Patimo za poslom,strahujemo svakodnevno da ce nas izbacit iz gradskog stana jer nemozemo platit najam, a najteze mi pada to sto sam kcer morala dati u sos dj. selo jer joj ja nisam mogla placat skolu i odjecu i sve sto jednoj curici treba.

Sad me strah vise ikog pitat za pomoc da nebi socijalna sluzba rekla da i sin mora u dom. Sve sto zelim je posten posao,krov nad glavom i kruh na stolu,netrebaju nama mobiteli, internet ili auto,samo da smo skupa i da za posten rad budemo posteno placeni.

Moja djeca odrastaju u suzama,kao i puno hrvatske djece. I dok se neka djeca igraju, djeca bloliranih brinu brige odraslih. Svi se pitamo koliko jos mozemo tako…”

“Postovani, rekla mi je kuma za ovu stranicu. Nemam FB, nemam ni telefon, nemam struju, nema telefon, nemm ni dostojanstvo…
dala mi kuma da se spojim na telefon i da kazem svoje jer vise ne govorim , ljudi bjeze od mene jer znaju kako je, meni i djeci pa se plase gledati u nas jer muka je i njihova velika
ne krivim nikog
Moj muz je bio veliki majstor, vrijedan covjek, za njega je radilo preko 300 ljudi, gradevinar
Zivjeli smo dobro kaze nas narod dabogda imao pa nemao,najgore je to
Mog muza ubila kriza. Dobro on je sam skocio sa vijadukta ali znam da ga ubio dug.
Kad je propao posao sa gradevinom, moj muz je neko vreme izdrzao, bilo je jos novaca, ali dugovi su rasli, on bi dao fakturu, ne bi naplatio ali bi morao platiti poreze i dugovi su rasli…nije spavao nocima, hodao je do svih, najprije su ga primali, poslije za njega vise nisu bili tu.
sva vrata su mu zatvorena bila. a porezna zove plati ,plati

A gradevina propala i on i svi…ostali bez poslova, dugovi veliki, racuni nenaplaceni

Vidjela sam ga na svoje oci kad je mobitel zavitlao na autocestu, znala sam da nije bio dobro, nije pricao
Jedan dan nas je poljubio, mene i djecu i on se vise nije vratio kuci.
Nikada

Dugovi su ostali, nista nije rjesio, njega vise nema, sada mene zovu,ja kazem nemam, oni kazu plati
prodala sam auto, pa ves masinu, pa namjestaj,pa sve zlato od majke ostalo ,sve
Dijete nam je mlade bolesno, nisam nikada radila.. sve manje placati racune, ne jer nisam htjela nego jer nemam
Pa su nam isjekli struju, jos imam vodu, svi racuni od muza su blokirani, ne znam ni koliko, taj novacja nemam i nikada necu vratiti

Neko vrijeme su nas pomagali susjedi, domaci, kuma, rodbina, sad nemaju ni oni
Ne znam sto ce biti s nama, sakupljam boce po kontejnerima, cekam da me izbace iz kuce koju moj muz sazidao dok je radio u Njemackoj pa se vratio i otvorio firmu kod nas

Ne znam to da radim, ako znate pomozite. koga da zovem upumoc. moj muz nije bio zlocinac,on je bio vredni covek
Bog vas pomogao svih vas ”
“Sjećam se još dok sam studirao, roditelji su mi govorili kakva me lijepa budućnost čeka.

Za vrijeme studiranja, također je novačno bilo teško, al imalo se uvijek bar za kavu i tu i tamo izaći.

Nakon što sam završio elekrotehnički fakultet, odmah sam se prijavio na burzu rada u nadi da ću naći kakav posao.
Sada nakon skoro 3 godine provedene na burzi rada, mogu reći da više ne očekujem nikakav posao niti šaljem zamolbe.
Tjedno sam znao slati i po 5 zamolbi za posao, rijetko bih dobio kakav povratni odgovor.

Od otprilike 50 poslanih zamolbi otišao bih na jedan intervju, gdje bih vidio kako poslodavac zapravo traži čovjeka koji će znati obavljati poslove što bi otprilike bilo za troje ljudi, naravno uz presmiješnu plaću.

Osim elektrotehničkog fakulteta završio sam i dvije srednje škole, jednu prekvalifikacijom i također imam završenu i osnovnu glazbenu školu.
I tako nakon tri godine na burzi pitam samog sebe: gdje sam bio? nigdje, šta sam radio? ništa, šta sam stekao? ništa..
Apsolutno više ništa ne očekujem, niti od poslodavaca niti od sebe.

Nastojim samo da ne postanem mentalni invalid, jer svaki dan mi je jedan te isti. “
Uostalom, što bih ja mogao b” vozin kamion. uviek sam na putu. kuci tuga, blokada, nema ni za kruh. ne mogu djeci u oci gledat. zena posivila od muka.
kazao sam njojzi i djeci da ako poginem na cesti iznenada nedajbozezla ne zemli to ali ako se dogodi neka odma idu na sud i kazu da me se odricu. neka me se odreknu odmah mrtvoga da ne nose moji dugovi”

br.19.
Iz brojnih vaših dopisa jasno je da ljudi neznaju što im se uopće dogodi. odjednom im padne ovrha na vrat, ostanu bez svih primanja ,a dug narastao za jedno par tisuća puta . ne znaju koga pitat, gdje ići po informacije, za odvjetnika nemaju, nemaju ni onih sto kuna za uvid u rješenje, , ostanu bez kune u novčaniku; preko noći! i ti sad živi mjesec dana i hvali politiku !

“Poz zanima me kako neko može dobit ovrhu donešenu a bez saslušanja a što je najbitnije onaj ko dopisuje potpisane ugovore je oslobođen sutckih prijstojbi i još k tome takav čovjek radi na opčini ”

Život u strahu od poštara

“Neznam do kad čeju nam blokade i ovrhe biti da stanu kucati nam poštari sa plavom kovertom odvjetničko društvo Hžeković i sl,otvoriš kovertu a ono iznos veči od vašeg primanja,a u novčaniku ak imate 10 kn to je super odvjetnici ne pitaju kak nam je nama blokirani “!

Prečesto se događaju “greške” u sistemu blokade .

Osnovna “greška” je ugrađena, odmah u zakon.
Naime, ljudima se oduzme sve, pa i dječji dodatak koji bi trebao biti zaštićen ili se “greškom” ostavi samo 1/3 umjesto 2 itd…

kao kod gđe iz donjeg primjer kojoj je oduzet dječji dodatak pa je prinuđena šetati i računati na “susretljivost šalterskih službenika za koje se zna koliko im je stalo” , a potom ako se greška i ustanovi opet je rješenje na njenim leđima.
ona bi trebala tražiti zaštitu sudskim putem, angažirati odvjetnika za kojeg nema novaca
rješenje problema se formalno nudi za što jednostavno većina nema mogućnosti jer su svi računi blokirani i ostaju bez kune odmah u začetku, što otvara put za nove dugove, kamate i nove blokade i tu više nema povratka

“ve je to dubrad meni su uzeli d.d racun u fini otvoren prije nego bio d.d. dobila rjesenje iz fine djeciji stajo 5 dana na tekucem i nisu htjeli prebacit na zasticeni do podne bio na tek.i kazu da dodem po podne da ce prebacit na zasticeni ja dodem aoni uzeli i mogla sam se jebat nisu mi ga vratili iako kazu da d.d. ne smiju uzet”

Podsjećamo :

Potpune blokade računa, po bilo kojoj osnovi trebale bi biti protuustavne, ako do Ustava držimo, stoga se niti u kojem slučaju ne bi trebale masovno provoditi.

Temeljem brojnih Ustavnih odredbi o socijalnoj državi, pravu na život dostojan čovjeka, zaštiti obitelji itd. nikome se ne smije blokirati račun, i tako onemogućiti vlasniku računa podmirivanje osnovnih životnih troškova za sebe i obitelj: hrane, odjeće, obuće, troškove stanovanja i sl. troškova za život dostojan čovjeka, u protivnom se radi o teškom i apsolutnom kršenju Ustava.

Kome se zapljene sredstva za hranu i osnovne životne troškove s računa, izložen je pokušaju ubojstva tj. genocida i konkretnom zlostavljanju suprotno čl.23. Ustava.

Temeljem najvišeg zakona u zemlji, Ustava, kojega su svi dužni bezuvjetno poštivati čl.5, svatko ima pravo na život dostojan čovjeka, i socijalnu pravdu po čl.3, te zaštitu obitelji čl. 35. 56. 57. 62. 63, pa se sredstva u tom iznosu, ako ih građanin uopće i posjeduje, ne smiju pod nikakvim izgovorima blokirati ili oduzimati.
Oduzimanje sredstava za život dostojan čovjeka je pokušaj mučenja, surovog i ponižavajućeg postupanja zapriječen Ustavom čl.17.st.3. Dapače, “Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.” – čl.20. Ustava RH

ČINJENICE:

1. Svaki 4. radno aktivni stanovnik Hrvatske je BLOKIRAN!, blokirani su mu svi računi na rok od 10 godina, odnosno od rujna, 2014. I zauvijek ako računamo da se ovrha produžuje svakom novom akcijom ovrhovoditelja

Za to vrijeme se glavnici duga uvijek nanovo nadodaju kamate i troškovi pa čovjek zapravo stalno „plača“ prvu ovrhu,a ostale više ne,

2. Ukupni iznos duga Blokiranih rapidno raste ( obračun kamata i troškova glavnice upitan jer na glavnicu (dug) se pripiše kamate i onda se u prijedlogu za ovrhu to – dug + kamata postane – OSNOVNI DUG na što se obračunaju kamate. Pri zatvaranju ovrhe prvo se zatvara kamata pa onda glavnica. Zato i dolazi do povećanja duga pa su ljudi dužni sve.

Na to treba dodati i iznimno visoke troškove odvjetnika ili javnog bilježnika i FINE koji se također – upisuju pod osnovni dug – dakle troškovi + kamate i sve to postaje – osnovni dug na koji onda ide kamata. Iz ovakvog obračuna nema izlaza.

U samo 2 mjeseca ukupni iznos duga je od 25 milijardi narastao na 27 milijardi, davne 2014. Kad je ovaj tekst prvi puta pisan,a danas 11/2016. broj blokiranih je već skoro pa 330 000 obitelji,a dug—pitate za iznos duga?– iznosi 42,8 milijardi kuna, i dalje raste za pola milijarde na mjesec i davno je već prerastao dug kompletne privrede.

DOGODILO SE SAMO U HRVATSKA!
da, naša Hrvatska

Nelikvidnost građana prelazi nelikvidnost cjelokupnog hrvatskog gospodarstva i to bi moralo brinuti vas, časne saborske zastupnike jer vaš je osnovni zadatak predstavljati slabe i siromašne!

Podsjetimo –Podaci za Lipanj, 2014.

– poslovni subjekti u blokadi sa dugovanjima od gotovo 32,5 milijardi kuna!
– 318.599 građana, čija dugovanja premašuju 28 milijarde kuna, pokazuju podaci Financijske agencije
– 300 000 ljudi u blokadi koja traje duže od 3 godine
– od 315.000 građana s blokiranim računom – 220.000 nezaposleno!
– blokirano 10.000 građana koji su već umrli
– u blokadi je i više od 17 tisuća građana koji su stariji od 65 godina,
-više od 47 tisuća građana koji imaju blokade su u životnoj dobi između 55 i 65 godina.
-194 tisuće muškaraca su u blokadi i 109 tisuća žena ima blokirane račune zbog duga što ga ne uspijevaju otplatiti.
-blokirano preko 60 000 tvrtki,mali poduzetnici i obrtnici i poljoprivrednici (nemaju pravo na zaštićeni račun, ostaju bez svega!)
– 40 000 obrta ( nemaju pravo na zaštićeni račun, nemaju pravo zatvoriti dugovanje ukoliko nemaju s čime i tako ostaju bez svega)
-nemamo točan broj poljoprivrednika no unutar tragičnog broja skrivaju se i poljoprivrednici kojih je masa blokirana (nemaju pravo na zaštićeni račun i ostaju, doslovno bez svega!
Država ima obvezu po.čl.58. Ustava pomagati takve građane.

Ponovimo

Nelikvidnost građana prelazi nelikvidnost cjelokupnog hrvatskog gospodarstva i to bi moralo brinuti vas, časne saborske zastupnike jer vaš je osnovni zadatak predstavljati slabe i siromašne!

EPILOG 🙁

Ali, pomisli Josip, u Hrvatskoj je bolje ne pričati takve stvari.

Bio je siguran da ima temperaturu. Jedva se vukao, pomalo se već i tresao od groznice. Postajalo je sve hladnije. Iz daljine su se čule automobilske trube

Iznenada, Josip shvati da je neizdrživo gladan. Pomalo ga i ohrabri ta glad, možda ipak nije toliko bolestan.

Josip stane pred restoran i zamisli kako naručuje šnicel, pire i salatu. Imaju li pivo? Nemaju. Onda mineralnu.

Kada Josip Horvat danas razmišlja o svom propalom životu, člana plemena Blokiranih , uspijeva zaključiti samo jedno: glavni uzrok njegovo nesreće bio je Ovršni zakon RHrvatske i loše vlasti.

Od toga se zakona obogatilo 200- tinjak,a i manje odvjetničkih i javnobilježničkih obitelji, i neki su se suci pomogli, bili su na izvoru informacija gdje će se i kada prodat neka dobra kuća za jeftino …………….. milijun ljudi zato umire.

A u međuvremenu je „naša država“ izbrisala puno više od 42 milijarde duga raznim miljenicima vlasti u koje nije spadalo pleme Blokiranih

Napisala:

Miriam Kervatin, jedna od vas

blokirani.hr

Facebook Komentari