Jadranka Kosor iskritizirala Predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović: eto zašto više nije popularna

U Temi dana u Novom danu gostovala je bivša premijerka Jadranka Kosor.

Je li neobično što je tako brzo nakon službenog posjeta Andreja Plenkovića BiH došlo do uhićenja pripadnika HVO-a u Orašju?

To je vrlo neugodno iznenađenje. Radi se o pravosudnom sustavu pa nam to nalaže da pretjerano ne komentiramo, ali radi se o hrvatskim državljanima i pripadnicima HVO-a, hrvatskim braniteljima. Znamo da su oni branili i Hrvatsku i to je komplicirano političko i pravosudno pitanje. Pitanje je zašto se to dogodilo nakon boravka Plenkovića u BiH, no ja bih to ostavila u okvirima susjedne države. S obzirom na kontekst, nadam se da će se činiti svi koraci da se osigura obrana tim ljudima, jer će to izazvati brojne političke rasprave.

Upravo su branitelji upozoravali da je srbijanski zakon o univerzalnoj jurisdikciji manje opasan od optužnica u Bosni i Hercegovini.

O tome se spekulira niz godina. Nikad se nisam posebno trudila ustanoviti jesu li to non-paperi ili optužnice, ali to govori o tome da imamo puno otvorenih pitanja sa susjedima, koje treba rješavati što je prije moguće. Stave li se ova uhićenja u kontekst snažne potpore koju je nova hrvatska Vlada izrazila prema BiH, otvaraju se brojna pitanja.

Razgovara se opet o Daytonu. Je li ovo poruka bošnjačkog dijela vlasti u BiH?

Moguće je, ne znam koliko su institucije progona doista neovisne od politike. No, naša politka prema BiH mora biti kao prema samostalnoj državi, sa tri konstitutivna naroda, koji odlučuju o svojoj sudbini. Problemi se nagomilavaju, a ne rješavaju i trebaju ih rješavati političari u BiH. To će biti moguće kada stasaju političari neopterećeni prošlošću. Takva mora biti Hrvatska politika uvijek – moramo voditi računa o Hrvatima diljem svijeta, ali bez uplitanja u države u kojima žive.

Milorad Dodik je neposredno nakon sastanka s Draganom Čovićem dodijelio priznanja Biljani Plavšić i Radovanu Karadžiću. Kako komentirate takav potez?

Meni je to nerazumljivo. Nikada se nisam htjela sastati s g. Dodikom, kako zbog događaja iz prošlosti, tako i politike koju promovira danas. Da, na temelju Daytona jest takva raspodjela snaga, ali on ni dan danas ne priznaje Sarajevo kao glavni grad BiH. Oni koji poštuju samostalnost države BiH, pravo i red, ne bi smjeli imati tako prisne kontakte. Apsolutno mi je to nejasno. Kad dođe nova generacija političara, privrženih neovisnosti BiH, tek tad će se to moći riješiti.

Kako gledate na problem nestalih i kako se on rješava trenutno?

Rješavao se intenzivno u mom mandatu, ali to su problemi koji se rješavaju na nekoliko razina, počevši od pronalaka posmrtnih ostataka. Jedan od ciljeva u razgovorima sa Srbijom je bio upravo to, jer dosta toga leži u arhivama vojske JNA u Beogradu, pogotovo podaci o premještanju posmrtnih ostataka, u prvom redu onih ubijenih u logorima.

Kako gledate na sastanke hrvatskih i srpskih veterana, može li se to riješiti na taj način?

Ne. Dvije vlade moraju rješavati to, a umirovljeni pripadnici nemaju što pričati s pripadnicima nekadašnje agresorske vojske. Život ide dalje, ali oni ne mogu utvrditi gdje je pokopan netko tko je ubijen, jer to povlači kaznenu odgovornost. Mogu se sastajati, ali neće rješiti nijedno otovreno pitanje, to se radi na ministarskoj razini i uz pomoć državnih odvjetništava.

Predrag Matić tvrdi da HDZ-ova vlada neće donijeti ustavni zakon o braniteljima, a ministar Tomo Medved uzvraća da hoće.

Da bi se donosio ustavni zakon potrebna je dvotrećinska većina. Nju očito vladajući neće moći tako lako postići. Svojevremeno sam zagovarala da mu se da snaga ustavnog zakona, da političari ne bi manipulirali braniteljima. No, najave o povećanju prava su drugo pitanje, i o njima se nije izjasnio ministar Zdravko Marić – ima li prostora za to? Ja ga ne vidim. To bi značilo znatno povećanje rashoda i Vlada bi trebala dati odgovor o tome. Vidjeli smo da je 500 ljudi radilo na tome. Ako je zakon gotov trebalo bi ići na javnu raspravu, ali mislim da je zakon iz 2005. jako dobro koncipiran, da je zaokružio ono što Hrvatska može napraviti kako bi branitelji dijelili sudbinu svih građanki i građana RH.

Je li po vama porezna reforma dobra i radi li se o zajedničkom prijedlogu Mosta i HDZ-a?

Ima tu nekoliko zanimljivosti. Sam gospodin Marić je rekao da se na paketu radilo šest mjeseci, što znači da je to iznjedreno u vrijeme Oreškovićeve vlade, sigurno ne u desetak dana ove vlade. Ako se već računalo na tu reformu, a s najtežim se ide u startu mandata, onda se u kampanji to moralo pojavljivati. Primjerice, povećanje PDV-a u turizmu i druge stvari koje su uznemirile Most. Svi veliki projekti za koje se zna da će imati i zadovoljne i nezadovoljne građane, moraju se iskomunicirati unutar koalicije i s javnošću.

Hoće li to donijeti probleme Vladi?

Naravno da će to donijeti probleme Vladi, čuli smo g. Bulja, a g. Petrov se ne želi oglasiti iako poručuje da ništa nije gotovo. Bulj je direktan i govori o poskupljenju mlijeka i kruha, što je apsolutno osnovna namirnica za one koji imaju puno djece. Enigma je tu nešto drugo – kako se o tome glasalo, ako je prošla drugu vladu. U Vladi je to prošlo četiri ministra iz Mosta – jesu li imali primjedbe ili je to bila samo još jedna PowerPoint prezentacija?

Zanimljivo je da je jedna od ključnih članica, Martina Dalić u svojevrsnom razilaženju s ministrom Goranom Marićem. Hoće li ova vlada biti kompaktna?

Martina Dalić je bila ministrica 2010. u mojoj Vladi i bila je dobra ministrica, dobro smo surađivale. Ona je ekspert. Sada ih imamo nekoliko – tu su i Zdravko Marić te Goran Marić, koji je naknadno uveden i apsurd je da smo povećali broj ministara, unatoč najavama o smanjenju broja ministarstava. Za njega se još uvijek traži ministarstvo. Očito je da svi smatraju da su eksperti, a kao potpredsjednica Dalić je svima nadređena. Najbolje je da se usklade sve te škole. Poznavajući rad g. Gorana Marića sumnjam da je pristao na elemente porezne reforme, jer se uvijek pokazivao u Saboru kao zaštitnik najsiromašnijih, onih koji najteže žive. Trebat će puno umješnosti da se to uskladi i da se formira jedinstvena politika prema partnerima i javnosti.

Je li Plenković onaj koji bi mogao uvesti novi način postupanja u našoj politici?

Ne može jedan čovjek promijeniti Hrvatsku, vrijednosti ili politiku, to mora napraviti skupina ljudi. On je rekao da su ministri njegov odabir, no činjenica je da je Most izabrao svoje ministre samostalno, a vidjeli smo i da je slučaj Gorana Marića otvorio brojna pitanja – odbijao je pojedina ministarstva, vodile su se polemike, od kojih ipak držim distancu, jer se radi o napisima u medijima. Vidjet ćemo što će se dogoditi kada nastanu problemi – sindikati, recimo, mogu sada tražiti povećanje plaća, jer BDP na sreću raste. Treba vidjeti gdje će se naći ta sredstva, jer se stalno govori o smanjenju deficita, a možemo očekivati pad primanja zbog smanjenja PDV-a. Tu su i delimitiranje rodiljnih naknada, povećanje mirovina i uvođenje nacionalne mirovine – nisu navedeni rokovi ni za jedno obećanje.

Koliko premijer dnevno odlučuje?

On je osoba koja ima najnezahvalniju poziciju, a premijeri nisu osobito popularni – drži se pristojna razina, no uvijek su nepopularniji od predsjednika države, koji ni o čemu ne odlučuje. Premijer odlučuje svakodnevno o mnogim stvarima, pogotovo kad postoje različita mišljenja kod ministara, on je taj koji mora “presjeći”. Budući da nisu artikulirani rokovi, stvarno liderstvo će se vidjeti tek kad počnu kuljati problemi. Mi još uvijek imamo otvoreno pitanje ministra obrazovanja, niz je pitanja vezanih za njegove poslove i CV.

Najavljeno je da će se obrazložiti kritike na račun Pave Barišića u javnosti.

Ali nije. Premijer bi trebao u takvih situacijama riješiti – to će se stalno vrtjeti, to je mali vulkan koji stalno vrije. Neka kaže da se radi samo o insinuacijama medija ili neka poduzme korake. Ako odgovara za ministre, to se mora i vidjeti.

Kako će, po vama, izgledati odnosi premijera i predsjednice?

Oboje kažu da je to na razini idealnog – da su praktički odrastali zajedno u Ministarstvu vanjskih poslova, čini se da je to idilično. No, kad krene stvarni život – jer vlada je u fazi medenog mjeseca, a mediji zasad ne vide ništa što bi se moglo kritizirati – i kad krenu rasprave tko će ići na Europsko vijeće, vidjet ćemo, ali i kada se krenu rješavati pitanja. Plenković je, koliko vidim, zasad popularniji od Kolinde Grabar Kitarović.

Zašto je ona nepopularna?

Zato što nije ostvarila ni jedno obećanje, iako su bila laka za izvršiti i to je lako vidjeti. Sva obećanja političara su važna, i ne bi se smjelo događati da se lažno obećava. A ona je davala jednostavna i lako izvediva obećanja, koja nije ispunila. Primjerice, o preseljenju – kazala je da ne želi biti na Pantovčaku. Formirale su se komisije koje su trebale utvrditi neke stvari, ništa se nije dogodilo – očito je da nema namjeru preseliti se. To je uglavnom palo u zaborav. Drugo, obećavala je da će smanjiti proračun za 30 milijuna i broj zaposlenih za stotinu – ni to se nije dogodilo. Jučer je dobila i nalog povjerenice za informiranje, jer je uskraćivala javnosti podatke o tome što je učinila po pitanju mladih, a što je obećavala, i to joj se nije smjelo dogoditi. Vrlo je osjetljiva bila i operacija oko smjene šefa sigurnosnih službi, ne znamo što se dogodilo tu.

Kako gledate na izostanak reakcije vezano za pobačaj i napad na predsjednika HND-a Sašu Lekovića?

Napad na predsjednika HND-a, odnosno pokušaja ubojstva koji tek treba utvrditi MUP, treba komentirati, no sumnjam da bi se trebalo ići u javnost s floskulama – trebali su se izjasniti i predsjednici vlade i države. Što se tiče pobačaja to će biti tema dok Ustavni sud ne odluči. Neshvatljivo je da zahtjev ostane u ladici do 2016. godine od 1992. Tu će se tenzije dodatno dizati, a Ustavni sud bi se trebao decidirano izjasniti o pristicima na žene koje danas dolaze nažalost u bolnice obaviti taj mučan čin. Nema ni jedne žene koja je sretna što je morala napraviti pobačaj. Uravnotežen pristup politike je nužan da bi Ustavni sud ocijenio taj zakon, ali mislim da je sramota da primjenjujemo propis iz socijalističke republike Jugoslavije iz 1978.

Facebook Komentari