Je li to najbolje od filozofije koju nudi HDZ: kojeg je to Sokrata citirao ministar Barišić?

Piše : prof. dr. sc. Kristijan Krkač

ČINJENICE

(1) Ministar P. B. nije istaknuti hrvatski znanstvenik, čak niti istaknuti hrvatski filozof. Nije niti istaknuti nastavnik, jer je radio onoliko koliko je fizički neizvedivo s optimalnom kakvoćom rada (to je mjerljivo i dokazivo kolikoćom, kakvoćom i kontinuitetom filozofskih rezultata).

(2) Ministar P. B. nije istaknuti hrvatski stručnjak i iskusnik u upravljanju znanstvenim i obrazovnim sustavom, čak niti regularan, jer je smijenjen s mjesta pomoćnika ministra znanosti (a zašto neka se pita nadležne službe što je također dokazivo).

(3) Ministar P. B., nakon prigovora na njegovu stručnost, rad i rezultate rada gostuje u Dnevniku HRT-a i Zucker kommt zuletzt izjavljuje: “(…) i tu se pozivam na jednu lijepu izjavu koju je kazao Sokrat, koji je bio isto tako često optuživan, na kraju osuđen, on je kad su mu kazali “Neki ljudi govore ružno o tebi, neistine, klevete”, on je na to odgovorio: “Ne govore oni ružno o meni, oni govore ružno o onima koji to povjeruju, a da nisu provjerili.”.”. (HRT, Dnevnik, 19:00, 18:20-19:00)

KOMENTAR

(Ad 1, 2) O točkama (1) i (2) već je sve rečeno, utvrđeno i činjenično lako provjerljivo, jer su činjenice javno dostupne.

(Ad 3) Točka (3) je zanimljiva iz nekoliko razloga od kojih je teško reći koji je pitoreskniji.

(Ad 3.1) Pozivanje na Sokrata kao tipičan slučaj progona filozofa izvrstan je. Prvo zato što se P. B. uopće uspoređuje s velikim Sokratom. Drugo jer se postavlja u status žrtve i to nedužne žrtve koja dakako u ime pravde ima pravo zahtijevati štošta, jer je žrtva, jer je nedužna i jer je progonjena.

(Ad 3.2) S obzirom da nisam stručnjak za Sokrata i ne pada mi na pamet tvrditi autentičnost citata, pozivam se na sud kolega koji su se bavili njegovom filozofijom i koji tvrde da se radi o “nepostojećem citatu”. Novinarki je dakako oprostivo što ne zna da to nije citat Sokrata. No sama činjenica da netočno citira pred cijelom nacijom u središnjoj informativnoj emisiji javne televizije dovoljno govori o tome koliko cijeni autorstvo, pravo na privatno vlasništvo i zaštitu autorskih prava.

(Ad 3.3) Pozivanje na vjerovanje bez provjere je skandalozno, jer su naime navodi iz primjerice točaka ovdje (1) i (2) javno provjerljivi, a i drugi koje nisam spomenuo mogu se vrlo lako provjeriti korištenjem telefona, elektroničke pošte i pretraživanjem javno dostupnih podataka.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Što se zaključka tiče, prepuštam ga čitatelju (poveznice na dokazni materijal dane su u mom drugom tekstu, vidi: http://hrvatska-danas.com/2016/10/18/tko-i-sto-je-novi-ministar-znanosti-pavo-barisic-te-sto-je-koliko-i-kako-radio-do-sad/), jer kako je pisao Wittgenstein: “Ono što čitatelj može učiniti sam, prepusti čitatelju.” (“Raznolike primjedbe”, 2. izd. 1998., str. 88, MS 137 130a. 25. 12. 1948.).

Može se pitati je li to najbolja osoba među filozofima što nije, među znanstvenicima što isto tako nije, pa čak i među znanstvenicima koji poznaju sustav znanosti i obrazovanja što također nije, ali ipak, treba pitati, prije svega odgovornu osobu A. Plenkovića, je li to zaista najbolje što HDZ može ponuditi? Zar ne postoji čovjek, recimo čak i s konzervativnim ideološkim inklinacijama, iako je to u RH floskula, koji će biti izvrsnik u stručnosti, rezultatima i iskustvu u barem poznavanju sustava znanosti i obrazovanja bolji od ministra? Ne želeći se uplitati u stvari o kojima ne znam, vjerujem da postoje ljudi koji bolje poznaju sustav, vjerujem također da postoje izvrsniji znanstvenici, ali znam da postoje bolji filozofi. Stoga izbor ovog čovjeka za ministra treba biti posebno opravdan time što će se reći što to on zna i može, a nitko drugi ne zna?

P.S.

Ovaj tekst je napisan s namjerom prestanka blaćenja članova moje malene i ne previše kvalitetne skupine hrvatskih filozofa (čast iznimkama koje su istaknute na svjetskoj razini i dakako mladima koji se s godinama pokazuju kudikamo bolji od njihovih učitelja u toj dobi), jer kad malo bolje pogledamo koji su to filozofi obnašali javne službe dospjet ćemo do zaključka da se radi o drugorazrednim filozofima, slabim znanstvenicima i prije svega „stranačkim drugovima“. Dakle, nismo svi takvi. Također napominjem da nikako nisam vezan uz temu ovog teksta, niti institucionalno, znanstveno, stručno, profesionalno, a niti privatno.

Ti koji to govore ne govore o meni, oni govore ružno o onima koji to povjeruju, a da nisu provjerili

Facebook Komentari